Make your own free website on Tripod.com

Gaj Julije Cezar (13 VII 102 BC - 15 III  44 AD)

Izvodi iz knjiga  Galski i civilni ratovi

 

o:  Gaj Julije Cezar,  Galski rat - Gradjanski rat, Matica Srpska, Novi Sad, 1988

o

o 42.: " Knjiga 1, 45. I Cezar je u tom smislu opsirno govorio zbog cega ne moze da odustane od namjere. Niti njegov, niti obicaj rimskoga naroda ne podnosi da napusti najzasluznije saveznike i da ne drzi da je Galija vise Ariovistova nego rimskoga naroda. Arverne je i Rutene u ratu savladao Kvint Fabije Maksim

( ? 203 ..e e oooe; e e o e e o oo eo , e o ooee o - )

i njima je rimski narod oprostio i nije ih u provinciju pretvorio, niti im je danak nametnuo. Kada bi se na kakvo najstarije vreme trebalo osvrnuti, najpravednije bi bilo da u Galiji bude uprava rimskog naroda, a ako bi se trebalo na odluku senata obazirati, Galija treba da bude slobodna, pa i kada bi bila u ratu savladana, zelio je da se ona koristi svojim zakonima."

o 158.: Knjiga 7, 5. Pored ovakvih kazni (eeo ) brzo sakupi vojsku pa sa nekoliko ceta posla u Rutene Lukterija Kadurka, covjeka silne hrabrosti, a sam krenu u Biturige. Po njegovu dolasku Biturigi posalju Heduancima legate, a snjima su bili u dobru, da traze pomoc kako bi lakse mogli odoljeti neprijateljskim cetama. Heduanci po savetu legata posalju u Biturige kao pomoc cete konjice i pjesadije, koje je Cezar kod vojske bio ostavio. Kada su stigl do rijeke Ligera, koja deli Biturige od Heduanaca, zadrze se tu nekoliko dana i ne usudivsi se da predju rijeku, vrate se kuci , a nasim legatima jave da su se vratili, bojeci se nevjere Bituriga. Doznali su, naime, da je Biturigima bilo u planu da ih ako bi presli rijeku, s jedne strane oni sami a s druge Arverni, opkole. Da li je to zbog toga sto su ga legatima iznijeli, ili su to ucinili potaknuti nevjerstvom, nama nista nije poznato i izgleda da se kao sigurno ne moz?e tvrditi. Poslije njihova odlaska Biturigi se odmah sa Arvernima povezu."

o 160.: Knjiga 7, 7. U medjuvremenu je u Rutene poslat Lukterije Kadurk, koji je tu drzavu sprijateljio s Arvernima. On je zatim krenuo u Nitiobroge i Gabale pa je s obje strane taoce primio, i sakupivsi veliku cetu pozuri u Narbonsku provinciju da napadne s protivne strane. Kada se to proculo, Cezar je smatrao da je od svega najprece da krene u Narbon. Posto je tamo stigao, ohrabri prestrasene, a posade odredi u Rutenima, koji su u provinciji, u Volcima, Areokomicima, Tolosatima i oko Narbona, a ta su mjesta granicila s neprijateljima. Odredi da se dio vojske iy provincije, kao i dopuna koju je bio doveo iz Italije, sastanu u Helvima koji opet dopiru do Arverna."

o 191.: Knjiga 7, 64. On (eeo ) ostalim drzavama nametnu taoce te najposlije odredi i dan za izvrsenje te odluke i zapovijedi da se ovamo svi konjanici, njih petnaes hiljada, skupe. Tada izjavi da ce pjesadijom koju je ranije imao biti zadovoljan i da nece okusati srecu ili se u borbi ogledati, nego ce, posto obiluje konjicom, a to je veoma lako, Rimljane u dobavljanju hrane i pase sprecavati. Neka oni samo mirne duse svoju hranu unistavaju i zgrade pale, i neka gledaju da uz takvo zrtvovanje imetka vjecnu vlast i slobodu postignu. Posto je to yakljucio, zatrazi od Heduanaca i Segusiava, a oni su susjedi provincije, deset hiljada pjesaka i uz to dodade i osam stotina konjanika. Ya komandanta im postavi brata Eporedorigova i naredi da se Alborigorima navjesti rat. S druge starne posla Gabale i susjedne zaseoke Arverna u Helvije, a isto tako i Rutene i Kadurke u zemlju Volka i Arekomika da ih pljackaju. Na slican nacin je potajnim glasinama i delegacijama bunio Alborge, posto se nadao da im sjecanje na prosli rat jos nije iscezlo. Nihovim prvacima obeca novac, a drzavi opet vlast nad celom provincijom." 

o 197.: Knjiga 7, 75. Dok se to kod Alezije dogadjalo, Gali, sazvavsi zbor prvaka, odluce da se ne pozovu svi koji mogu oruzje nositi - kako je to Vercingetorig mislio nego da treba svakoj drzavi odrediti izvjestan broj kako bi se mogao, kada zbog tolike mase nastane zbrka, i red ocuvati i svoje raspoznavati i opskrbu na umu drzati. Zatrazili su od Heduanaca i njihovih kljijenata Segusijava, Ambivareta, Aulerka, Branovika (Blanovija) trideset i pet hiljada ljudi, isto toliki broj od Arverna, pridodavsi Eleutete, Kadurke, Gabale i Velavije, koji su navikli da budu pod vlascu Arverna. Od Sekvana, Senona, Bituriga, Santona, Rutena i Karnuta dvanaest hiljada, od Belovaka deset, a isto toliko i od Lemovika. Po osam od Piktona i Turona, i Parizija i Helvetija, po sest od Svesiona, Ambijana, Mediomatrika, Petrokorija, Nervija, Morina i Nitiobroga, po pet od Aulerka i Cenomana, a isto toliko od Atrebata, po cetiri od Veliokasa, Leskovija i Aulerka. Od Eburovika po tri, od Rauraka i Boja po dvije, a po deset hiljada od svih drzava koje dopiru do okeana i zovu ih, kako su navikli, Aremoricima, a u tom kolu su Koriosoliti, Redoni, Ambibariji, Koleti, Osismi, Veneti, Lemovici i Uneli. Od ovih Belovaci nisu poslali svoju kvotu. Jer su u svoje ime i po svojoj oceni govorili da ce s Rimljanima voditi rat i da se nece nicijoj vlasti pokoravati. Ipak, na molbu Komija, posalju za njegovu ljubav, u svemu dvije hiljade."

o 206.: Knjniga 7, 90. Kada je to izvrsio (e - ), krenu na Heduance i drzavu opet dobije u ruke. Legati koje su Arverni onamo poslali obecaju da ce izvrsiti sto bude naredio. On zatrazi veliki broj talaca. Legije posla u zimovnike. Heduancima i Arvernima vrati oko dvadeset hiljada zarobljenika. Zapovjedi da Tit Labijen sa dvije legije i s konjicom krene medju Sekvene i dodijeli mu Marka Sempronija Rutila. Legata Gaja Fabrija i Lucija Minucija Basila sa dvije legije smjesti u Reme da ih od susjednih Belovaka kakva nevolja ne zadesi. Gaja Antistija Regina posla u Ambivarete, Tita Sekstija u Biturige, Gaja Kaninija u Rutene sa po jednom legijom. Kvinta Tulija Cicerona i Publija Sulpicija ostavi u Kavilonu i Metiskonu kod Heduanaca na rijeci Araru radi hrane. Sam odluci da zimuje u Bibraktu. Kada se saznalo za ovogodisnje podvige, odredjeno je da se u Rimu dvadeset dana drzi zahvalna sluzba.

 

o

o 269.: " Knjiga 1, 51. Afraniju je javljeno da su mnogi transport, koji se kretao prema Cezaru, na rijeci zaustavio. Tamo su bili stigli strijelci iz Rutena, kojanici iz Galije sa mnogo kola i velikim prtljagom, kao sto je to galski obicaj. Pored toga, bilo je oko sest hiljada ljudi svake vrste sa robovima i slobodnjacima, ali bez ikakva reda i bez ikakve odredjene komande, gdje je svako radio po svojoj pameti i svi su putovali bez straha, kao da je mirno doba i putovanje dozvoljeno. Tu je bilo dosta casnih momaka, sinova senatora i onih viteskog staleza, bilo je drzavnih poslanstava, a bilo je i Cezarevih legata. Sve su njih rijeke zadrz?ale. Afanije je, da bi ih savlado, krenuo nocu sa cijelom konjicom i tri legije pa poslavsi naprijed konjanike, napao je na njih kada se nisu nadali. Gali ipak konjanike brzo spreme i bitku zametnu. Oni su, dok se borba mogla voditi na ravnoj nozi, iako malobrojni, zaustavili veliki broj neprijatelja, ali, kada su se bojni znakovi legija poceli priblizavati, izgubivsi manji broj vojnika, povukose se na obliz?nja brda. Ovo vrijeme bitke imalo je veliki znacaj za spas nasih. Docepavsi se naime prilike, povukose se na vise polozaje. Toga dana je poginulo oko dvije stotine strijelaca, malo konjanika i nesto manji broj sluga i prtljage."